GOVOR I PORUKA DRAGUTINA ŠMALCELJA
NA SVEČANOM OTVARANJU IZLOŽBE RELIKVIJA
U GRADU SPLITU, VELJAČA 2013.
  


Uvaženi predstavnici vjerskih zajednica, poštovani voditelji duhovnih društava, cijenjeni gosti  umjetnici i sportaši, sveučilišni profesori, djelatnici za kulturu, mir i nenasilje, dragi prijatelji, poznanici, građani, dobra vam večer i hvala vam od srca na odazivu povodom otvaranja ove vrlo posebne izložbe drevnih relikvija posvećene svjetskom miru i kulturi nenasilja.

Ove budističke relikvije, od kojih neke sežu u daleku prošlost od preko 2600 godina, predstavljaju najstarije duhovno i kulturno blago koje se čuvalo stoljećima po svetim riznicama budističkih samostana diljem dalekog istoka, od indijskih Himalaja, Tibeta, Mongolije do Indokine. Ove relikvije koje nose naziv "ringtsil" pronađene su u pepelu po kremaciji velikih duhovnih bića kao što je bio sam povijesni Buddha Shakyamuni i 500 njegovih najbližih učenika. Iz relikvija se širi univerzalna poruka unutarnjeg mira i ljubavi. Osobitost relikvija je u tome što u sebi imaju bitne duhovne osobine majstora koji su postigli savršena stanja univerzalne ljubavi i suosjećajne mudrosti. Unutarnja čistoća ovih moćnih stanja duha očituje se u fizičkom svijetu u obliku posebno nastalih supstanci koje su znane kao relikvije. One su brižno sakupljane decenijima da bi kao cjelovita riznica krenule 2001. godine, na pragu novog milenija, na svoju prvu svjetsku turneju. Postavka ovih izložbi svuda po svijetu zasniva se na pozitivnom uvjerenju da je djelatna dobrota ljubavi i ljudskog suosjećanja korijenski uvjet miru na svakoj razini društva u novom tisućljeću.  Razvijajući kvalitetu dobrote u ljubavi u sebi samima nalazimo nutarnji mir i kao rezultat, prirodno donosimo mir našim obiteljima, zajednici i svijetu. Izgrađivanje svjesnosti o tome u svim segmentima društva vrlo je važno.

 


Prema budističkoj tradiciji objekti poput svetih knjiga i relikvija ovakve vrste izuzetno su moćna sredstva koja se koriste kako bismo svoj um doveli u pozitivno stanje koje je bitno pri razvijanju svih vrlina poput ljubaznosti, miroljubivosti, dobrote, mudrosti i suosjećanja okrenutog prema drugim živim bićima. Relikvije se štuju, a ne obožavaju, jer su proizašle iz prosvijetljenog stanja uma koji posjeduje uzvišene kvalitete i trajnu sreću, nesebičnu ljubav i savršenu mudrost koja u cijelosti sagledava prirodu života. Svi mi kao ljudska bića došli smo na svijet s urođenom željom da budemo sretni, voljeni, da imamo dug život, da ne budemo bolesni i pod svaku cijenu želimo izbjeći patnju i bol. No, za sretan život kojem neprestano težimo najvažnije od svega je dobro srce. Ako stvarno želimo nadrasti osjećaj izdvojenosti i samoće onda je bitan početni stav u pristupu drugim ljudima, bez obzira kakvima nam se oni činili. Ako ljudima prilazimo s mislima suosjećanja i razumijevanja, naša percepcija svijeta polako se mijenja. Vidimo puno dalje i možemo zagledati dublje u prirodu stvari. Zato kvaliteta suosjećanja predstavlja istinsku vrijednost ljudskog života i pruža osnovu ljudskog opstanka na ovoj planeti. Pomanjkanje ovih pozitivnih kvaliteta donosi nerješive konflikte i rađa probleme u obitelji i društvu, ratove i nasilje na mentalnoj, verbalnoj i fizičkoj ravni.

Svi autentični duhovni putovi predstavljaju umjetnost življenja u svom praktičnom aspektu tako da svatko od nas tko god ima potrebu za upoznavanjem suštine života i želju učiti o sebi može pristupiti takvoj umjetnosti življenja. Život kao čovjekovo iskustvo je nesaglediv. Budući da su nejasni temeljni principi života pada se u životnu zamršenost. Izlaz iz tog kruga zbrke je upućenost u umjetnost življenja a to je moguće samo uz  nepatvoreni duhovni trening. No taj duhovni put mora imati moć transformacije života u doživljaju nutarnjeg mira i sreće, što znači da ne smije biti zasnovan na neučinkovitim principima koji omogućuju sljedbenicima praksu dvostrane moralnosti i licemjerja. Najbolja iskustva proizlaze iz životnog laboratorija samo s elementima istinske duhovnosti.  Sve velike religije svijeta bez obzira na nazive prije svega su načini religijskog vjerovanja, one predstavljaju interpretacijske oblike jedne jedine uzvišene Istine. No suštinska religija nema oznake- to nije pravo na patent niti jednog 'izma'. Ona je jedno i isto za sve ljude. Stvarni duh religije je ono što svaka ljudska jedinka u traganju za tim mora sama spoznati kroz svoje vlastito životno nastojanje. Stoga put ka postizanju mira i sreće nije ograničen samo i jedino na postignuće ekonomskog progresa i vanjskog blagostanja. Ekonomisti govore da je glavni problem u pronalaženju odgovarajućeg modela za veću produktivnost no sve dok se ne oslobodimo pretjerane pohlepe problem ne može biti riješen na zadovoljavajući način. Nije novac već je srce to što čini prosperitet. Novcem se mogu kupiti knjige ali ne znanje; novac može pribaviti lijekove ali ne može osigurati zdravlje; može privući radnu snagu ali ne može služiti poput ljubavi drugima; može graditi škole i hramove ali ne može inspirirati srce dobrotom i vjerom. Buđenje duhovne svjesnosti temeljene na pozitivnim vrijednostima i moralu predstavlja stvarno rješenje problema i daje osnovu za pravednu svjetsku raspodjelu u kojoj kontrola upravljanja dobrima uključivala bi kontrolu nad pretjeranim željama i pohlepom. Jedinstvo društva zasniva se na razvoju nutarnjeg sklada u samom čovjeku. Upravo samo to može izgraditi vanjski mir dok reforme i zakoni služe za represiju i eventualno kontroliraju negativna i štetna ponašanja da ne prerastu u veće zlo. Kombinacijom srca i razuma, ispravnim činom i idejom, iskrenom riječju i pozitivnim djelom možemo transcendentirati nezadovoljavajući životni tijek. To predstavlja istinski lijek za patnju i pridonosi porastu svjetskog mira.

Premda postoje razlike između različitih religijskih ideja, svaka religija poučava nas istom: budite tople i srdačne osobe koje ne mrze već su sposobne voljeti i praštati. Kroz to se naglašava važnost djelatne dobrote ljubavi i suosjećanja kao same suštinske osnove svih religija. Znanje odvojeno od iskustva je prazno, pretočeno u iskustvo i oplemenjeno toplinom srca postaje moćno sredstvo u postizanju viših ciljeva u duhovnoj evoluciji čovjeka.
Svjetski mir i harmonija ne mogu se definirati samo kao odsustvo svjetskog rata. Prijeko je potrebno za porast svjetskog mira uvođenje novog edukacijskog sustava koji bi se temeljio na treningu u razvijanju pozitivnih kvaliteta kod ljudskih bića, obnavljanju moralnih vrijednosti sada zasjenjenih materijalizmom i usmjeravanjem ka potrazi za srećom i mirom koji nisu uvjetovani onim što posjedujemo i koliko posjedujemo.

Zato mnogi ljudi, bez obzira na svoje kulturno i duhovno nasljeđe, kada dođu u osobni doticaj sa relikvijama na ovakvim izložbama budu često duboko dirnuti što pomaže u razvijanju unutarnjih kvaliteta, topline, ljubaznosti, razumijevanja, ljubavi i suosjećanja prema drugima.
Upravo je to osnova za postizanje stanja konačne univerzalne ljubavi i suosjećajne mudrosti koja oslobađa okova patnje. Susret s relikvijama mnoge ljude širom svijeta nadahnuo je i potakao u njima pojavu razumijevanja da je u životu najvažnije izgraditi prijateljstvo, povjerenje, učiti praštati i živjeti s drugima u miru i s međusobnim uvažavanjem. To otvara naša unutarnja vrata i pretvara nas u cjelovita ljudska bića. Što više topline dajemo drugima oko sebe toliko više topline i sami primamo. Sudjelovanjem svojom osjetljivošću u tuđoj patnji razvijamo iskreno suosjećanje koje postaje osnovom ljudskog opstanka.

U ovo turbulentno vrijeme na početku trećeg tisućljeća vrlo je važno uspostaviti takvu nutarnju ravnotežu koja predstavlja zdravu cjelinu svakog bića i garantira nam siguran opstanak na ovoj planeti.

I na kraju, želim sažeti sve ove riječi u jednu poruku: "Svi mi smo poput kapi istog oceana života, stoga o čistoći tih kapi ovisi čistoća cijelog oceana."

Hvala još jednom!