UVOD U BUDIZAM
(Kroz često postavljana pitanja)
Prvi dio


Što mi smatramo pod Buddha Dharmom?

Sa gledišta Mahayana Buddhizma kada se pozivamo na termin Buddha to ne znači samo Buddha kao osoba ili osobnost, na primjer povijesni Buddha Shakyamuni, već se termin Buddha odnosi na stanje uma koji je potpuno budan.
Buddha ili Sangye na tibetanskom jeziku kombinira dva aspekta. Prvi aspekt potpunog pročišćenja od zatamnjenja (Sangs) i drugi aspekt koji je akumulacija svega dobroga (rgyas).
Sanskritska riječ Dharma se odnosi na upute koje nas oslobađaju patnje. Te su instrukcije osmišljene tako da treniraju um te da pobude pozitivna stanja uma kako bismo mogli biti sretni i mirni neovisno o vanjskim okolnostima. U osnovi sama praksa Buddhizma je usmjerena ka transformaciji uma.
Ako slijedimo Buddha Dharmu to ne znači da se nepovoljna stanja ili poteškoće više neće pojavljivati u našim životima, već znači da ćemo posjedovati vješte načine djelovanja, viđenja i shvaćanja tih poteškoća onakvima kakve one stvarno jesu i baviti se sa njima bez uznemirenosti.

Zašto Buddhizam toliko naglašava patnju?

Ako ne znamo da smo bolesni, nema razloga niti da potražimo liječnika. Isto tako ako nismo svjesni svoje patnje i njenih uzroka, nema  razloga da pronađemo lijek za njih. Uzmimo na primjer prase koje se u svojem neznanju sretno naslađuje u nezasitnoj strasti za hranom. Veselo nastavlja jesti debljajući se u procesu. Vlasnik praseta nastavlja davati prasetu sve više hrane, zadovoljan kako se prase deblja, planirajući ga kada se dovoljno udeblja zaklati i od njega napraviti delikatesnu hranu. Na isti način većina nas veselo i u neznanju naslađuje se u svojim željama i ponašanjima iz navike koje potpomažu daljem razvijanju  našeg dubokog  neznanja i ostalih negativnih stanja uma (kao kod vlasnika praseta). I upravo to naslađivanje u vlastitim željama postaje uzrokom svih naših patnji, bilo one svjetovne patnje, bolest ili čak i smrt.
Radi toga je Buddha podučavao četiri plemenite istine, od kojih su prve dvije patnja i uzroci patnje.

O kakvoj vrsti patnje govori Budhistička doktrine?

Prva vrsta patnje koju Buddhistička doktrina raspoznaje zove se patnja patnje. To je u osnovi bol koju osjećamo kada smo bolesni, ili frustracija prouzročena nelagodom od prevelike vrućine itd.
Druga vrsta patnje se naziva patnjom promjene. Ovdje je aspekt patnje iskustvo gubitka nečega dobrog. Na primjer ako smo zdravi i odjednom se razbolimo, promjena od dobrog zdravlja ka bolesti je patnja promjene.
Uglavnom smo svjesni tih dviju vrsta patnje. Međutim Buddhizam ide dublje u razotkrivanju vrste patnje koja sve prožima ili je korijen svih vrsta patnje. Nju nazivamo sve-prožimajuća uvjetovana patnja. Nepoznavanje ove vrste patnje dovodi do samo-zahvaćanja za um što dalje vodi u pogrešne uvide kako stvari stvarno postoje i to se naziva neznanjem. Ova sve-prožimajuća uvjetovana patnja je zahvaćanje za 'Ja' i sve fenomene kao da su nešto trajno, nešto što postoji samo po sebi i za sebe i to formira osnovu za sva negativna stanja uma koja zauzvrat uzrokuju sva negativna djelovanja koja vode u sve moguće vrste patnji.
Rečeno je da je razlika između obične osobe i osobe na duhovnom putu u tome što prva ne vidi, dok druga vidi i svjesna je ove vrste suptilne sve-prožimajuće uvjetovane patnje.

Ne vodi li saznanje o svoj toj patnji u depresiju?

Dobra stvar svih tih patnji je u tome što one nisu trajne i ne postoje same po sebi i za sebe. One su rezultat pojedinačnih uzroka i uvjeta koji su promjenjivi i netrajni pa je stoga ukinuće patnje moguće. Da to nije slučaj tada ako bi patili ta bi se patnja nastavila zauvijek i ne bi bili u mogućnosti nikada biti sretni. Stoga ne bi bilo niti razloga proučavati put, jer ukinuće patnje ne bi bilo moguće. Radi toga je Buddha nakon što je dao učenje prve dvije plemenite istine o patnji i njenim uzrocima dao učenje o trećoj i četvrtoj plemenitoj istini o dokinuću patnje i putu koji vodi do tog dokinuća.

Da li Buddhizam negira postojanje Boga?

Buddhizam ne negira postojanje Boga. On govori o području bogova kao najvišem od šest područja samsare ili kružnog postojanja. Isto tako govori o Bogu u području forme i području bez forme. Međutim Buddhizam negira ideju nepromjenjivog, trajnog boga, kreatora i kontrolora svega. Buddhizam naglašava osobnu odgovornost, kako je svatko od nas vlastiti kreator, mi smo odgovorni za sve dobro i loše što nam se nađe na putu. Kako bi to razumjeli i osvjestili mi se okrećemo prema unutra ka svojem umu koji je uzrok svih kreacija. Netko tko ima potpuno razumijevanje koncepta međuzavisnog postojanja i praznine kako ih je podučavao Buddha za tu osobu je nemoguće vjerovati u koncept Boga kao kreatora. No to ne znači da je postojanje Boga negirano.

Možemo li reći da su sve religije jednake?

Ako govorimo o jednakosti religija, sve religije podučavaju postizanje dobrih kvaliteta – ljubavi, tolerancije, međusobnog pomaganja te određene tehnike poput prakse u koncentraciji. Te sličnosti mogu biti osnova na kojoj se može razviti tolerancija spram drugih religija. Sa stanovišta različitosti u dodatku ovih pozitivnih kvaliteta Buddha je govorio vrlo duboko o vrlo suptilnom konceptu zakona uzroka, uvjeta i posljedice te o praznini, i to ga definitivno razlikuje od drugih religija. Kada proučavamo svaki put i koji mu je cilj koji treba postići tada pronalazimo i druge suptilne različitosti. Na primjer da li je cilj religije postizanje mokshe, raja ili stanje potpunog prosvjetljenja za korist svih osjetilnih bića kako je to u Buddhizmu.
Međutim te različitosti ne znače da bi se trebalo svađati oko toga koja je religija nadmoćnija. Budući da svatko od nas ima različite predispozicije ili prirodu trebamo pronaći put koji nam najviše odgovara. Ako pronađemo religiju koja nam najviše odgovara korisnije je da u nju duboko zaronimo umjesto da prakticiramo sve religije i metode u isto vrijeme, što jedino vodi u kaos.

Kakvu vrstu transformacije Buddha Dharma donosi u odnosu na nas i druge?

Buddha Dharma nas uči kako da transformiramo vlastito neurotično stanje uma u njegovo vrlo čisto stanje koje je u stvari dio nas i sve-obuhvačajuće je. Kao što i oko ne može vidjeti samo sebe, tako niti mi ne možemo vidjeti naš vlastiti čisti um zbog toga što je zamračen našim neznanjem i konfuznošću o tome kako stvari stvarno postoje. Razotkrivanje ove čiste prirode uma je najveće čudo od svih, jer sa sobom donosi bezgranične dobre kvalitete, daleko od onoga što možemo opaziti našim običnim umom. Sa stanovišta osobe ono donosi trajni mir i sreću, stanje onkraj patnje pa čak i rođenja, starosti, bolesti i smrti, dok sa stanovišta drugih donosi mogućnost iskrene pomoći drugima bez napora i na bezgranične načine. Iako oslobođen Buddha je nastavio biti na korist drugima. To je ono što je Buddha pokazivao.
Na samom početku učenja doktrine počinjemo poštovati druge kroz ideju koliko smo svi mi međusobno povezani. Bilo što da zamislimo mi ovisimo o drugima, bila to ovisnost o našim roditeljima, učiteljima, prijateljima, supružnicima, konobarima, vozačima tramvaja, radnicima na benzinskim pumpama, prodavačima itd. Mi jednostavno ne postojimo niti možemo postojati sami po sebi. Isto tako učimo da iako svatko od nas ima primordijalnu čistu prirodu uma, svi mi nastavljamo patiti radi duboko ukorijenjenog neznanja ili stanja konfuznosti koje zatamnjuju tu primordijalnu čistu prirodu. Ta razumijevanja oslobađaju u nama kvalitete ljubavi i suosjećanja i sa razumijevanjem koncepata praznine i nepostojanja samima za sebe i samima po sebi mudrost raste. Kako bi postigli te transformacije potrebno je da učimo, kontempliramo i meditiramo. Ako iskreno želimo ili nam se sviđa nešto čak i toliko maleno poput ispijanja kave u kafiću mi ulažemo napor u tom smjeru, pronađemo vrijeme i uvjete za to. Na isti način ako netko stvarno želi pratiti put potrebno je da uloži napor i pronađe uvjete za to.

Prateći Buddhistički put ili pridružujući se Buddhističkom centru trebamo li se bojati da ulazimo u kult ili će nam isprati mozak na neki način?

Ako osjećate da vam pozitivne kvalitete rastu i negativna ponašanja se smanjuju čega se trebate bojati? Ako pristupite grupi gdje se nalaze ljudi koji razmišljaju slično vama, koji prakticiraju i koji su naučili put iz autentičnih izvora to može djelovati kao vitalna podrška i vodič na putu. Međutim, ako pokušate to sami samo kroz čitanje knjiga ili tekstova sa interneta, to je daleko teže i nemate se na koga osloniti, nikoga tko vam može potvrditi da li je vaše razumijevanje ispravno ili nije, pogotovo ako krenete duboko u Buddhino učenje. Na primjer, kako bi prošli razredni ispit morate se osloniti na učitelja koji vam daje ispravne upute i pri tome uživate u učenju i diskutiranju sa svojim prijateljima u razredu te nakon toga uložite napor u razumijevanje teksta. Na isti način učitelj u Buddhističkom centru daje ispravne upute, prijatelji u grupi te ohrabruju na putu i tada se sa tvoje strane očekuje da uložiš napor u učenje, kontemplaciju i meditaciju.

U današnja vrijeme ima toliko učitelja koji govore o pozitivnim stvarima, zašto bi trebali slijediti učenja Buddhe Shakyamunija koji je podučavao prije mnogo vremena?

Za razliku od učitelja danas Buddha je podučavao Dharmu tek nakon što je postigao potpuno stanje probuđenja. Sve kvalitete te realizacije je jasno demonstrirao.
To nije bilo samo pričanje predivnih riječi ili ideja. Na primjer ako trebaš putovati u Kanadu, možeš dobiti savjet od osobe koja je čitala o Kanadi i ima neke ideje o njoj, ili možeš dobiti savjet od osobe koja je bila u Kanadi. U koji od ta dva savjeta ćeš imati više povjerenja? Prirodno imati ćeš više povjerenja u savjet osobe koja je bila u Kanadi i iskusila to izravno. Na osnovu takvih izravnih informacija znati ćeš što očekivati na putu zajedno sa prirodom iskustva koje ćeš zadobiti te će stoga tvoje pripreme i sama izvedba biti čvršći. To je razlika u učenjima onih koji imaju samo prelijepe riječi i Buddhinih učenja koja mogu pobuditi stanje duboke realizacije.
Sa stajališta vremena koje je prošlo od kada je Buddha dao učenja, učenja su jednako valjana danas kao što su bila i prije 2500 godina. Dolazeći od prosvijetljenog uma koji je onkraj svakog koncepta, koji je sveznajući i sveprisutan, Buddhina učenja su univerzalna i onkraj bilo kakvih ograničavajućih koncepata kao što je vrijeme. Buddha je podučavao univerzalnu istinu da je sve posljedica odgovarajućeg uzroka. Buddha je podučavao o patnji koju su ljudi osjećali prije jednako kako ju osjećaju i sada. Buddha je podučavao o uzrocima patnje koji su postojali prije kao što postoje i sada. Buddha je podučavao o želji za srećom koja je zajednička ljudima svih vremena. Buddha je podučavao o ukinuću patnje i putu ka ukinuću patnje koji se mogao prakticirati prije, može se prakticirati sada i isto tako će biti jednako primjenjiv i u budućnosti. Nadalje Buddha se manifestirao među nama u formi Buddhe Shakyamunija kako bi pokazao da svaka obična osoba može postići stanje Buddhastva transformiranjem vlastitog neurotičnog uma u njegovo čisto stanje koje je naša osnovna primordijalna priroda. Što bi više mogli željeti od učitelja?
Kroz Buddhina učenja mi idemo onkraj uobičajenih uzroka patnje kao što je okolina koja nas okružuje ka stvarnim uzrocima patnje osnovanim na našem neznanju ili konfuznosti o tome kako stvari stvarno jesu. Pokazano nam je kako da otiđemo onkraj privremene sreće u stanje trajnoga mira koji nadilazi svu patnju negativnih stanja uma, onkraj rođenja, bolesti, starosti i smrti.

Koliko dugo trebamo učiti Dharmu?

Iz života u život trenirali smo se u svim mogućim neurotičnim i kontaminirajućim načinima ponašanja. Kako bi promijenili ta ponašanja koja su nam postala navika potrebno nam je mnogo razumijevanja i prakse. U usporedbi sa svim potraćenim životima i svih potraćenim godinama u ovom životu kada smo se iz neznanja ponašali kako nam se god svidjelo, svako vrijeme koje od sada provedemo na putu transformacije biti će vrijedno i zanemarivo malo.
Glavni cilj Buddhizma nije učenje već primjena naučenog na samome sebi. Na primjer ako govorimo o ljubavi odmah osjećamo da je to naravno lako jer mi smo osobe koje vole. Volimo prijatelje, rođake itd. Zatim učiš u Buddhističkoj doktrini da ljubav znači želju da sva osjetilna bića budu sretna i doktrina ti pokazuje kako to razviti. Te riječi nije teško razumjeti ili ponoviti. Međutim, čak i sa tim znanjem, ako te netko povrijedi vrlo je teško čak i izgovoriti želju da ta osoba bude sretna, a kamoli iskreno iz srca to zaželjeti. Za mentalnu transformaciju su neophodni napor, strpljenje i vrijeme.  Što više vremena provedemo u učenju i kontemplaciji čvršći su temelji, a time je i transformacija uma daleko lakša.
Također vrijeme provedeno u Dharmičkim aktivnostima, bilo to učenje ili praksa, poprilično ovisi i o motivaciji osobe. Ograničena količina vremena može biti potrošena ako je cilj prikupiti informacije, no istinska praksa zahtjeva više vremena i tada ako je motivacija najviše vrste, koja je postizanje stanja prosvjetljenja za korist svih osjetilnih bića, tada potrošeno vrijeme uopće nije bitno. Takva osoba sa tom plemenitom motivacijom isto tako razumije da vrijeme samo po sebi nema vlastitu prirodu već je kao i sve ostalo međuzavisno pojavljivanje koje se pojavljuje kroz spajanje određenih uzroka i uvjeta.
Vrijeme provedeno u učenju i prakticiranju može varirati od osobe do osobe ovisno o povezanošću iz prošlih života, karmičkim otiscima.

 Nastavlja se sljedeći mjesec.

Oni koje zanima dublje učenje i prakticiranje Buddha Dharme mogu kontaktirati naš Buddhistički centar 'Padmasanu' u Zagrebu na broj telefona 01/4663028 ili na mobitel 098/1753859 (Drago)

Napisala:
Reena Šmalcelj, potpredsjednik Hrvatskog Buddhističkog Društva 'Padmasana'

Sva prava zadržana od strane autora i Hrvatskog Buddhističkog Društva 'Padmasana'